Osnovani su sada daleke 1996. godine u Zagrebu, objavili dva albuma i odjednom nestali. Vratili su se na velika vrata sa ništa manjom žestinom od one sa početka karijere, objavili još jedan album, nedavno bili predgrupa Slayeru i Megadethu, a sutra će se prvi put predstaviti beogradskoj, i ne samo beogradskoj publici, i to ni manje ni više nego kao predgrupa legendarnim sastavima Judas Priest i Whitesnake. Oni su Malehookers. Ako do sada niste znali ništa o njima, nikada nije kasno da saznate, a u redovima koji slede kroz prošlost, sadašnjost i budućnost ovog sastava vodiće Vas Jerry Alan Gabor, frontman benda.
Krenimo sa pretpostavkom da posetioci TMM koji nisu iz Hrvatske nisu najbolje upućeni u Vaš rad. Predstavi nam Malehookers u nekoliko reči…
Malehookers su nastali 1996. godine u Zagrebu. Bili smo svi zaljubljenici u sirovi i žestoki rock and roll i to nas je kao ljude na neki način spojilo u isti band. Naši utjecaji su bili raznoliki, od ranog rockabillya i bluesa, Crampsa, Stonesa, Zeppelina, Sex Pistolsa pa sve do AC/DC, Gunsa, Metallice i Panthere tako da smo stvorili taj neki miš-maš zvuk u kojem se punk rock mješa s hard rockom, bluesom i svim drugim sirovim pravcima u muzici koji mi jednostavno zovemo rock and roll. Vrlo brzo nakon osnutka počeli smo sa svirkama i privukli pažnju publike. 1997. smo izdali naš prvi EP na engleskom i nedugo potom napravili žestoku obradu dječje pjesme ‘’Čuvajte nas pazite nas’’ u suradnji s mnogim renomiranim pjevačima iz rock and roll života u Zagrebu. Pjesma je postala svojevrstan mega hit pa nas je to lansiralo. Potpisali smo ugovor za tadašnju najjaču diskografsku kuću ‘’Croatia Records’’, bivši Jugoton, i izdali naš drugi album ‘’Ruke gore, ovo je pljačka’’ koji je izvrsno prošao i kod pubike i kod kritike. Označen je kao nekakav zagrebački pandan beogradskim Partibrejkersima što je nama bio veliki kompliment s obzirom da smo veliki fanovi Partibrejkersa.
Iza Vas su tri studijska izdanja. Bend je osnovan 1996., ali je nakon samo tri godine rada, a par meseci nakon objave drugog albuma, prestao sa radom, da bi se reaktivirao polovinom 2008. Zašto je došlo do prekida rada i šta Vas je to motivisalo da nastavite?
Nitko zapravo stvarno ne zna zašto su se Malehookers raspali. Izgleda da smo jednostavno izgorili.U tri godine postojanja smo napravili jako puno i to nas je možda pojelo kad gledam sad s ove vremenske distance. Postojeći sustav je bio prespor za nas i to je rezultiralo međusobnim svađama u bendu što je dovelo do raspada. S druge strane, živjeli smo prilično divlje pa nam je možda i to oduzelo puno energije. U svakom slučaju sve je to iza nas. Došla je 2008. i imamo osjećaj da smo se vratili kao duh kad ga prizoveš. Odjednom. S istom, a možda i jačom energijom. Više bih rekao da je to neka vrsta fiziološke potrebe od koje ne možeš pobjeći.
Poslednji album ”Muški svijet”, objavljen 2009., rađen je na analognoj opremi, a zanimljivo je da nijedan instrument na kome je svirano nije bio mlađi od ‘74. godišta. Verujem da bi našim čitaocima bilo zanimljivo da kažeš nešto više o tome…
Kod zapisa glazbe koristimo i trudimo se zabilježiti svih pet čula koje posjedujemo i osjećaj koji nas pere u tom trenutku prebaciti na traku. Uz neizmjerno kvalitetniji zvuk od današnjih instrumenata, prednost rada sa ovakvom opremom je i užitak koji donose. Svaki od tih instrumenata je ručno izrađen i u svakog je ugrađen jedinstveni karakter. To je ujedno i razlog zbog kojeg ne postoje dva ista instrumenta iz tih godina. Rad na ovakvim instrumentima je prije svega intenzivno emotivno iskustvo i mi smo se trudili upravo to prenijeti našim konzumentima. Uglavnom svi današnji instrumenti posjeduju jednu zajedničku karakteristiku pa ih je znatno teže individualizirati tonski kao i okarakterizirati glazbu koju projiciraju. Materijali izrade su drugačiji, tehnologija se je znatno promijenila i dehumanizirala. Za razliku od vintage instrumenata, kod velike većine današnje opreme prvi humani dodir sa instrumentom su ruke potencijalnog kupca u music shopu. Na žalost, to se vidno odražava i na trendove u današnjoj glazbi kako kod stvaranja tako i reprodukcije. Koristili smo strata i telca iz šesdesetih, Gibson Les paul iz 74′, Vox iz 64, Marshall 69 i slično.Snimili smo sve kod Trulog u studiju koji je jako star i ima tu patinu iz doba novog vala tako da se sve to posložilo u jedan fini starinski zvuk koji smo u masteringu malo približili modernim standardima i najbolje se doživi kad se sluša sa CD-a u autu (smeh). Mp3 pojede sve ono fino što smo ugravirali u teksturu.
Pred kraj prošle godine imali ste turneju nazvanu ”Polomljena rebra tour”. Kakve su bile reakcije publike kada su Vas videli nakon toliko godina u live varijanti?
Na tom promotivnom touru su se pojavljivali uglavnom naši stari fanovi koji su mahom ostali zabezeknuti, jer nisu očekivali da će se nakon toliko godina pojaviti tipovi koji jednako grizu kao nekad. Tako da su reakcije bile izvanredne. Noviji naraštaji nas doživljavaju tek u posljednje vrijeme tako da ćemo morati napraviti jednu turneju i za njih (smeh).
Malehookers takođe ima materijale na engleskom jeziku. Šta se dešava sa tim? Kakvi su planovi po tom pitanju?
Mi smo band koji prvenstveno voli eksperimente tako da smo i u taj projekt sa engleskim krenuli da vidimo kako bi to zazvučalo. Jako nam se svidjelo, pa smo odlučili malo distribuirati te stvari naokolo. Pozitivan odjek smo dobili na jednom radiju u Birminghamu gdje su nas uvrstili u svoju playlistu, pa nas malo-malo zavrte. To nam je bio znak da cijela priča pije vode, pa smo se posvetili i tom dijelu priče iako ne očekujemo tko zna što. U kontaktu smo s nekim ljudima vani i vidjeti ćemo kuda će nas to odvesti. Naravno da bi htjeli da se naša muzika prepozna pa da zasviramo i po Evropi.
U četvrtom mesecu tekuće godine nastupili ste kao predgrupa Slayeru i Megadethu u Zagrebu, dok ćete 1. jula imati čast da u Beogradu svirate pre legendarnih sastava Judas Priest i Whitesnake. Kakva su Vaša iskustva sa već održanog koncerta, a koja očekivanja za beogradski? Šta je za Vas veći izazov?
Prvenstveno je za nas čast da možemo podijeliti binu sa takvim velikanima. Svjesni smo da smo u svakom od tih poduhvata support i da se moramo ponašati u skladu s tim. Kad siđeš poslije svirke sa bine sretan si jer si bio dio cijele priče i to ti je super. Ostane ti za cijeli život. Što se beogradske svirke tiče, jako smo nabrijani zbog toga što je beogradska scena proizvodila vrhunske bendove i definitvno smo sretni što možemo zasvirati pred tom publikom. Nadamo se da će nas prepoznati kao beskompromisan rock and roll band i uživati zajedno s nama u našem divljanju.
Na stage-u važite za žestoke rock and roll momke. Da li je to copy/paste priča iz privatnog života, ili su članovi Malehookersa privatno neki sasvim drugi ljudi?
Mislim da nam je danas bina jedan dobar ispušni ventil za sve ono što u našim privatnim životima proživljavamo. Mi smo prilično obični momci kojima se dešavaju neobične stvari što god radili tako da to možemo i prenijeti u muziku. Pokušavamo živjeti normalne živote, ali kao da je zapisano da tako neće biti. Izgleda da doživotno patimo od viška energije (smeh).
Nastupom pre velikana u Beogradu Malehookers po prvi put u live varijanti predstaviće se publici van Hrvatske. Verujem da je to samo početak Vašeg regionalnog, a možda i internacionalnog delovanja…
Mi se iskreno nadamo da je tako. Svijet je danas postao jedno globalno selo i možeš otići svirati bilo gdje. Glupo bi bilo da se ograničavamo hrvatskim granicama. Što se tiče ex-YU, to sad pomalo dolazi na red, ne postoji jezična barijera i to je super. Prirodno je da djelujemo u cijeloj regiji.
Pored materijala na engleskom pripremate i nove materijale na maternjem jeziku. Kakvi su generalni planovi benda za budućnost?
Generalno, sada se pomalo pripremamo za novi album. Poslije ljeta ćemo se zabiti u studio i slagati nove stvari. Spremamo neke suradnje s drugim kolegama, ali nam je nekako fokus ipak na novim stvarima koje pomalo već sviruckamo. Nadamo se da bi pred kraj godine mogli osvanuti sa novim materijalima, kako na hrvatskom tako i na engleskom jeziku, a tada ćemo vidjeti kuda će nas sve to odvesti.
https://www.facebook.com/malehookersband
Intervju: Dragiša Radulović
jun 30 2011
Jerry A.G. (Malehookers): “Patimo od viška energije“
Krenimo sa pretpostavkom da posetioci TMM koji nisu iz Hrvatske nisu najbolje upućeni u Vaš rad. Predstavi nam Malehookers u nekoliko reči…
Malehookers su nastali 1996. godine u Zagrebu. Bili smo svi zaljubljenici u sirovi i žestoki rock and roll i to nas je kao ljude na neki način spojilo u isti band. Naši utjecaji su bili raznoliki, od ranog rockabillya i bluesa, Crampsa, Stonesa, Zeppelina, Sex Pistolsa pa sve do AC/DC, Gunsa, Metallice i Panthere tako da smo stvorili taj neki miš-maš zvuk u kojem se punk rock mješa s hard rockom, bluesom i svim drugim sirovim pravcima u muzici koji mi jednostavno zovemo rock and roll. Vrlo brzo nakon osnutka počeli smo sa svirkama i privukli pažnju publike. 1997. smo izdali naš prvi EP na engleskom i nedugo potom napravili žestoku obradu dječje pjesme ‘’Čuvajte nas pazite nas’’ u suradnji s mnogim renomiranim pjevačima iz rock and roll života u Zagrebu. Pjesma je postala svojevrstan mega hit pa nas je to lansiralo. Potpisali smo ugovor za tadašnju najjaču diskografsku kuću ‘’Croatia Records’’, bivši Jugoton, i izdali naš drugi album ‘’Ruke gore, ovo je pljačka’’ koji je izvrsno prošao i kod pubike i kod kritike. Označen je kao nekakav zagrebački pandan beogradskim Partibrejkersima što je nama bio veliki kompliment s obzirom da smo veliki fanovi Partibrejkersa.
Iza Vas su tri studijska izdanja. Bend je osnovan 1996., ali je nakon samo tri godine rada, a par meseci nakon objave drugog albuma, prestao sa radom, da bi se reaktivirao polovinom 2008. Zašto je došlo do prekida rada i šta Vas je to motivisalo da nastavite?
Nitko zapravo stvarno ne zna zašto su se Malehookers raspali. Izgleda da smo jednostavno izgorili.U tri godine postojanja smo napravili jako puno i to nas je možda pojelo kad gledam sad s ove vremenske distance. Postojeći sustav je bio prespor za nas i to je rezultiralo međusobnim svađama u bendu što je dovelo do raspada. S druge strane, živjeli smo prilično divlje pa nam je možda i to oduzelo puno energije. U svakom slučaju sve je to iza nas. Došla je 2008. i imamo osjećaj da smo se vratili kao duh kad ga prizoveš. Odjednom. S istom, a možda i jačom energijom. Više bih rekao da je to neka vrsta fiziološke potrebe od koje ne možeš pobjeći.
Kod zapisa glazbe koristimo i trudimo se zabilježiti svih pet čula koje posjedujemo i osjećaj koji nas pere u tom trenutku prebaciti na traku. Uz neizmjerno kvalitetniji zvuk od današnjih instrumenata, prednost rada sa ovakvom opremom je i užitak koji donose. Svaki od tih instrumenata je ručno izrađen i u svakog je ugrađen jedinstveni karakter. To je ujedno i razlog zbog kojeg ne postoje dva ista instrumenta iz tih godina. Rad na ovakvim instrumentima je prije svega intenzivno emotivno iskustvo i mi smo se trudili upravo to prenijeti našim konzumentima. Uglavnom svi današnji instrumenti posjeduju jednu zajedničku karakteristiku pa ih je znatno teže individualizirati tonski kao i okarakterizirati glazbu koju projiciraju. Materijali izrade su drugačiji, tehnologija se je znatno promijenila i dehumanizirala. Za razliku od vintage instrumenata, kod velike većine današnje opreme prvi humani dodir sa instrumentom su ruke potencijalnog kupca u music shopu. Na žalost, to se vidno odražava i na trendove u današnjoj glazbi kako kod stvaranja tako i reprodukcije. Koristili smo strata i telca iz šesdesetih, Gibson Les paul iz 74′, Vox iz 64, Marshall 69 i slično.Snimili smo sve kod Trulog u studiju koji je jako star i ima tu patinu iz doba novog vala tako da se sve to posložilo u jedan fini starinski zvuk koji smo u masteringu malo približili modernim standardima i najbolje se doživi kad se sluša sa CD-a u autu (smeh). Mp3 pojede sve ono fino što smo ugravirali u teksturu.
Pred kraj prošle godine imali ste turneju nazvanu ”Polomljena rebra tour”. Kakve su bile reakcije publike kada su Vas videli nakon toliko godina u live varijanti?
Na tom promotivnom touru su se pojavljivali uglavnom naši stari fanovi koji su mahom ostali zabezeknuti, jer nisu očekivali da će se nakon toliko godina pojaviti tipovi koji jednako grizu kao nekad. Tako da su reakcije bile izvanredne. Noviji naraštaji nas doživljavaju tek u posljednje vrijeme tako da ćemo morati napraviti jednu turneju i za njih (smeh).
Malehookers takođe ima materijale na engleskom jeziku. Šta se dešava sa tim? Kakvi su planovi po tom pitanju?
Mi smo band koji prvenstveno voli eksperimente tako da smo i u taj projekt sa engleskim krenuli da vidimo kako bi to zazvučalo. Jako nam se svidjelo, pa smo odlučili malo distribuirati te stvari naokolo. Pozitivan odjek smo dobili na jednom radiju u Birminghamu gdje su nas uvrstili u svoju playlistu, pa nas malo-malo zavrte. To nam je bio znak da cijela priča pije vode, pa smo se posvetili i tom dijelu priče iako ne očekujemo tko zna što. U kontaktu smo s nekim ljudima vani i vidjeti ćemo kuda će nas to odvesti. Naravno da bi htjeli da se naša muzika prepozna pa da zasviramo i po Evropi.
U četvrtom mesecu tekuće godine nastupili ste kao predgrupa Slayeru i Megadethu u Zagrebu, dok ćete 1. jula imati čast da u Beogradu svirate pre legendarnih sastava Judas Priest i Whitesnake. Kakva su Vaša iskustva sa već održanog koncerta, a koja očekivanja za beogradski? Šta je za Vas veći izazov?
Prvenstveno je za nas čast da možemo podijeliti binu sa takvim velikanima. Svjesni smo da smo u svakom od tih poduhvata support i da se moramo ponašati u skladu s tim. Kad siđeš poslije svirke sa bine sretan si jer si bio dio cijele priče i to ti je super. Ostane ti za cijeli život. Što se beogradske svirke tiče, jako smo nabrijani zbog toga što je beogradska scena proizvodila vrhunske bendove i definitvno smo sretni što možemo zasvirati pred tom publikom. Nadamo se da će nas prepoznati kao beskompromisan rock and roll band i uživati zajedno s nama u našem divljanju.
Na stage-u važite za žestoke rock and roll momke. Da li je to copy/paste priča iz privatnog života, ili su članovi Malehookersa privatno neki sasvim drugi ljudi?
Mislim da nam je danas bina jedan dobar ispušni ventil za sve ono što u našim privatnim životima proživljavamo. Mi smo prilično obični momci kojima se dešavaju neobične stvari što god radili tako da to možemo i prenijeti u muziku. Pokušavamo živjeti normalne živote, ali kao da je zapisano da tako neće biti. Izgleda da doživotno patimo od viška energije (smeh).
Nastupom pre velikana u Beogradu Malehookers po prvi put u live varijanti predstaviće se publici van Hrvatske. Verujem da je to samo početak Vašeg regionalnog, a možda i internacionalnog delovanja…
Mi se iskreno nadamo da je tako. Svijet je danas postao jedno globalno selo i možeš otići svirati bilo gdje. Glupo bi bilo da se ograničavamo hrvatskim granicama. Što se tiče ex-YU, to sad pomalo dolazi na red, ne postoji jezična barijera i to je super. Prirodno je da djelujemo u cijeloj regiji.
Pored materijala na engleskom pripremate i nove materijale na maternjem jeziku. Kakvi su generalni planovi benda za budućnost?
Generalno, sada se pomalo pripremamo za novi album. Poslije ljeta ćemo se zabiti u studio i slagati nove stvari. Spremamo neke suradnje s drugim kolegama, ali nam je nekako fokus ipak na novim stvarima koje pomalo već sviruckamo. Nadamo se da bi pred kraj godine mogli osvanuti sa novim materijalima, kako na hrvatskom tako i na engleskom jeziku, a tada ćemo vidjeti kuda će nas sve to odvesti.
https://www.facebook.com/malehookersband
Intervju: Dragiša Radulović
Objavio Branimir Lokner • Intervju •