Cripple and Casino su noise rock bend iz Zagreba koji je nastao tokom 2008. godine. Članovi benda upustili su se u pravljenje muzike bez prethodnog muzičkog znanja i sa samo jednim demo izdanjem privukli su pažnju nezavisne američke izdavačke kuće Radio Is Down koja im je izdala album prvenac “Cripple And Casino”, koji je predstavljen širom Balkana. Razgovor je vođen sa svim članovima benda – Darkom, Markom, Petrom i Zecom.
Pošto imate jako neobično ime, a i ujedno i omot albuma koji se nadovezuje na njega, da li se iza njih krije neka zanimljiva priča?
Darko: Cripple and Casino je kasino u Sloveniji, ali bez onog Cripple and. Pravi kasino, s velikim plastičnim palmama u dvorištu, 50-tak kilometara prije Ljubljane. Tamo je Petru zatrpao snijeg kad je išla na koncert Trans Am. Zatočenost na cesti i halucinacije dodale su prvi dio, a sve skupa se profiliralo u ime kada smo morali organizatoru prvog koncerta javiti kako se bend zove. Na naslovnici je naš stari basist Jakov, a nacrtao ga je njegov frend Lovro. Zapravo i nije neka priča. (smeh)
Da li planirate da snimite spot kojim biste promovisali materijal sa albuma?
Petra: Mislim da ne. Spot je kao takav preskup – srednje budžetni spot košta četiri puta više nego što smo mi platili snimanje i mastering prvog albuma, a mi i bez toga nismo pretjerano ludi za tv promocijom. Ako neko hoće da nam napravi za džabe – nećemo se buniti. Za prvi album više nema smisla jer je star, za drugi – ako nam neko ponudi, može bitno da!
Jeste li zadovoljni dosadašnjom saradnjom sa izdavačkom kućom Radio Is Down (Amerika, Ohajo) i da li biste mogli da opišete kako je došlo do saradnje?
Marko: Matt je iz Olympie, iz savezne države Washington. Počelo te tako da sam ja od Matta kupovao diskove. Njemu je bila zanimljiva činjenica da netko iz Hrvatske kupuje njegova izdanja, pa smo tako malo komunicirali o svemu i svačemu. Kasnije, kad smo oformili bend i napravili Myspace profil, naišao sam na Myspace njegovog labela i dodao ga za prijatelja. Kad je skužio da ja sviram u bendu, to mu je opet bilo jako zanimljivo i pitao me bismo li možda bili zainteresirani da nam on izda album, jer se njemu sviđalo to što radimo. Tada smo na Myspaceu imali samo neke snimke koje smo snimili u prostoriji nekim poluispravnim mini discom. I tako, jasno da smo pristali. Snimili smo album i on ga je izdao. Obzirom da nam se javio na slijepo, ponudio izdavanje albuma i da smo isti imali nakon godinu dana u rukama – prezadovoljni smo.
Primetio sam da ste album postavili za besplatno skidanje, kakvi su vaši stavovi u vezi piraterije? Da li ona danas više pomaže ili odmaže bendovima?
Zec: Nama pomaže. Na Last.fm-u imaš ljude od Japana do Kanade koji ga slušaju – već to je sasvim dovoljan razlog za. Mislim da je svako od nas skinuo, ali i kupio, dovoljno muzike da bi bilo licemjerno da nam bude problem ako neko skida naš album ilegalno. Pa smo odmah po izlasku stavili čitav materijal na free download. Koga zanima cd, uvijek ga može kupiti. Nama je bitno da muzika dopre što dalje, do što više ljudi, što će nam posredno osigurati bolji teren za promociju i koncerte nakon drugog albuma.
Za mastering albuma je bio zadužen Ben Adrian, a za snimanje i miksanje tim iz Kozmo Studija (Jomi, Brle i Saša), jeste li zadovoljni konačnim proizvodom?
Darko: Obzirom na naše mogućnosti i znanje – prezadovoljni. Kozmo je mali studio u Šestinskom dolu, mirnom kvartu podno zagrebačkog Sljemena u kome rade naši prijatelji Mijo i Mexo koji su tjekom zadnjih 10tak godina snimali skoro sve bitne, male, nezavisne bendove u Hrvatskoj. Stvarno su se svi snimali tamo – Why Stakla, Lunar, Analena, Peach pit, Debeli Precjednik, Cog, The Bambi Molesters, Tanker, Hitch… Drugi album također snimamo tamo. To govori dovoljno. Prijateljska atmosfera, dobra zajebancija, i snimanje dema za album i samog albuma protekli su stvarno ok. Koliko nas je Matt gurao moralno, toliko su nam i dečki iz Kozma pomogli tehnički, savjetima, etc… Nakon što smo izdali album Mijo i Analena su nas povukli i na zajedničke koncerte. Sve je to produkt prijateljstva, da nije toga, ne bismo niti radili sve ovo.
Do sada ste imali priliku da svirate u nekoliko ex-YU zemalja, Sloveniji, Makedoniji i Srbiji, kakva su vaša iskustva sa dotičnih nastupa, jeste li zadovoljni organizacijom istih, i da li ste ostvarili kontakte sa lokalnim bendovima za buduće saradnje?
Marko: Svirali smo stvarno svugdje, najviše u Sloveniji i Hrvatskoj… Te u Sarajevu, Beogradu i Skopju. Svugdje je bilo manje više ok, negdje totalni zakon, nemamo nikakvih loših iskustava. Sve bi to trebali još podebljati sa dodatnim koncertima u regionu i dalje od njega. Sve ovisi o slobodnom vremenu, koga pak, nemamo baš puno. Trebali bi se vratiti opet u Srbiju i Makedoniju, a na proljeće podebljati koncerte i sa turnejom po Zapadnoj Evropi.
Po vama kakvo je stanje na Hrvatskoj muzičkoj sceni?
Petra: Kao i svugdje… Ima super bendova, super klubova, publike, malo manje izdavača… Ništa bitno drugačije od ostalih zemalja u okruženju… Naši favoriti su Tanker, Peach Pit, Storms, Analena, Mandelbrot Set…
Kako napredujete sa komponovanjem i snimanjem novih pesama i kada se može očekivati izlazak novog materijala?
Darko: Materijal za drugi album trebao bi biti gotov do kraja drugog mjeseca kada ćemo snimiti demo sa svim stvarima za album. Tjekom ljeta trebamo snimati i miksali album tako da pretpostavljam da je realni rok za izdavanje kraj 2011. godine, takav nam je okvirni dogovor. Opet na Radio is Down, te vjerovatno uz pomoć jednog lokalnog labela. Za format još nismo sigurni, sanjamo vinil.
Iako ste i sami od skora na sceni, da li bi imali kakve savete za bendove koji se tek upuštaju u muzičke vode?
Zec: Pa nikakav mudar savjet, ako volite svirati – svirajte i uživajte u tome, kemija između par ljudi u bendu i na bini je lijepa stvar. Prijateljstva, putovanja i sve dobro i neočekivano što se desi samo dodatni plus.
Par reči za kraj?
Hvala ti za intervju i vidimo se tjekom 2011. godine negdje u Srbiji. Pozdrav i hvala!
Intervju: Kristian Hajder
https://www.facebook.com/crippleandcasino
mar 4 2011
Cripple and Casino: “Sanjamo vinil”
Pošto imate jako neobično ime, a i ujedno i omot albuma koji se nadovezuje na njega, da li se iza njih krije neka zanimljiva priča?
Darko: Cripple and Casino je kasino u Sloveniji, ali bez onog Cripple and. Pravi kasino, s velikim plastičnim palmama u dvorištu, 50-tak kilometara prije Ljubljane. Tamo je Petru zatrpao snijeg kad je išla na koncert Trans Am. Zatočenost na cesti i halucinacije dodale su prvi dio, a sve skupa se profiliralo u ime kada smo morali organizatoru prvog koncerta javiti kako se bend zove. Na naslovnici je naš stari basist Jakov, a nacrtao ga je njegov frend Lovro. Zapravo i nije neka priča. (smeh)
Da li planirate da snimite spot kojim biste promovisali materijal sa albuma?
Petra: Mislim da ne. Spot je kao takav preskup – srednje budžetni spot košta četiri puta više nego što smo mi platili snimanje i mastering prvog albuma, a mi i bez toga nismo pretjerano ludi za tv promocijom. Ako neko hoće da nam napravi za džabe – nećemo se buniti. Za prvi album više nema smisla jer je star, za drugi – ako nam neko ponudi, može bitno da!
Jeste li zadovoljni dosadašnjom saradnjom sa izdavačkom kućom Radio Is Down (Amerika, Ohajo) i da li biste mogli da opišete kako je došlo do saradnje?
Marko: Matt je iz Olympie, iz savezne države Washington. Počelo te tako da sam ja od Matta kupovao diskove. Njemu je bila zanimljiva činjenica da netko iz Hrvatske kupuje njegova izdanja, pa smo tako malo komunicirali o svemu i svačemu. Kasnije, kad smo oformili bend i napravili Myspace profil, naišao sam na Myspace njegovog labela i dodao ga za prijatelja. Kad je skužio da ja sviram u bendu, to mu je opet bilo jako zanimljivo i pitao me bismo li možda bili zainteresirani da nam on izda album, jer se njemu sviđalo to što radimo. Tada smo na Myspaceu imali samo neke snimke koje smo snimili u prostoriji nekim poluispravnim mini discom. I tako, jasno da smo pristali. Snimili smo album i on ga je izdao. Obzirom da nam se javio na slijepo, ponudio izdavanje albuma i da smo isti imali nakon godinu dana u rukama – prezadovoljni smo.
Primetio sam da ste album postavili za besplatno skidanje, kakvi su vaši stavovi u vezi piraterije? Da li ona danas više pomaže ili odmaže bendovima?
Zec: Nama pomaže. Na Last.fm-u imaš ljude od Japana do Kanade koji ga slušaju – već to je sasvim dovoljan razlog za. Mislim da je svako od nas skinuo, ali i kupio, dovoljno muzike da bi bilo licemjerno da nam bude problem ako neko skida naš album ilegalno. Pa smo odmah po izlasku stavili čitav materijal na free download. Koga zanima cd, uvijek ga može kupiti. Nama je bitno da muzika dopre što dalje, do što više ljudi, što će nam posredno osigurati bolji teren za promociju i koncerte nakon drugog albuma.
Za mastering albuma je bio zadužen Ben Adrian, a za snimanje i miksanje tim iz Kozmo Studija (Jomi, Brle i Saša), jeste li zadovoljni konačnim proizvodom?
Darko: Obzirom na naše mogućnosti i znanje – prezadovoljni. Kozmo je mali studio u Šestinskom dolu, mirnom kvartu podno zagrebačkog Sljemena u kome rade naši prijatelji Mijo i Mexo koji su tjekom zadnjih 10tak godina snimali skoro sve bitne, male, nezavisne bendove u Hrvatskoj. Stvarno su se svi snimali tamo – Why Stakla, Lunar, Analena, Peach pit, Debeli Precjednik, Cog, The Bambi Molesters, Tanker, Hitch… Drugi album također snimamo tamo. To govori dovoljno. Prijateljska atmosfera, dobra zajebancija, i snimanje dema za album i samog albuma protekli su stvarno ok. Koliko nas je Matt gurao moralno, toliko su nam i dečki iz Kozma pomogli tehnički, savjetima, etc… Nakon što smo izdali album Mijo i Analena su nas povukli i na zajedničke koncerte. Sve je to produkt prijateljstva, da nije toga, ne bismo niti radili sve ovo.
Do sada ste imali priliku da svirate u nekoliko ex-YU zemalja, Sloveniji, Makedoniji i Srbiji, kakva su vaša iskustva sa dotičnih nastupa, jeste li zadovoljni organizacijom istih, i da li ste ostvarili kontakte sa lokalnim bendovima za buduće saradnje?
Marko: Svirali smo stvarno svugdje, najviše u Sloveniji i Hrvatskoj… Te u Sarajevu, Beogradu i Skopju. Svugdje je bilo manje više ok, negdje totalni zakon, nemamo nikakvih loših iskustava. Sve bi to trebali još podebljati sa dodatnim koncertima u regionu i dalje od njega. Sve ovisi o slobodnom vremenu, koga pak, nemamo baš puno. Trebali bi se vratiti opet u Srbiju i Makedoniju, a na proljeće podebljati koncerte i sa turnejom po Zapadnoj Evropi.
Po vama kakvo je stanje na Hrvatskoj muzičkoj sceni?
Petra: Kao i svugdje… Ima super bendova, super klubova, publike, malo manje izdavača… Ništa bitno drugačije od ostalih zemalja u okruženju… Naši favoriti su Tanker, Peach Pit, Storms, Analena, Mandelbrot Set…
Kako napredujete sa komponovanjem i snimanjem novih pesama i kada se može očekivati izlazak novog materijala?
Darko: Materijal za drugi album trebao bi biti gotov do kraja drugog mjeseca kada ćemo snimiti demo sa svim stvarima za album. Tjekom ljeta trebamo snimati i miksali album tako da pretpostavljam da je realni rok za izdavanje kraj 2011. godine, takav nam je okvirni dogovor. Opet na Radio is Down, te vjerovatno uz pomoć jednog lokalnog labela. Za format još nismo sigurni, sanjamo vinil.
Iako ste i sami od skora na sceni, da li bi imali kakve savete za bendove koji se tek upuštaju u muzičke vode?
Zec: Pa nikakav mudar savjet, ako volite svirati – svirajte i uživajte u tome, kemija između par ljudi u bendu i na bini je lijepa stvar. Prijateljstva, putovanja i sve dobro i neočekivano što se desi samo dodatni plus.
Par reči za kraj?
Hvala ti za intervju i vidimo se tjekom 2011. godine negdje u Srbiji. Pozdrav i hvala!
Intervju: Kristian Hajder
https://www.facebook.com/crippleandcasino
Objavio Branimir Lokner • Intervju •