Jedan od izuzetno talentovanih muzičara kome, naravno, kako to obično biva ovde, javnost jeste posvetila pažnju, ali ne u dovoljnoj meri, svakako jeste Davor Matošević iz Tuzle. Davor je singer/songwriter rođen 1980-e godine, imao je određenog muzičkog iskustva, kao i respektabilan staž, ali pravi početak solističke karijere datira od 2008. godine, kada kreće sa realizacijom svojih autorskih materijala. U razgovoru nas je sproveo kroz svoju karijeru i izneo veoma zanimljive stavove…
Molimo Vas, predstavite nam se ukratko….
Pozdrav svima koji imaju priliku čitati ove retke. Ukratko, dolazim iz jednog malog gradića na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, pod nazivom Tuzla. To je mali, industrijski grad u kojem je muzički moguće pokloniti se šabloniziranoj struji mješavine starog rocka na uski, industrijsko-ruralni način i biti dio svekolike, šarolike i usko usmjerene mase ili baviti se bilo kojim drugim muzičkim izrazom, ovde isključujem komercijalnu i narodnu muziku, i to raditi sam, bez prevelike podrške već spomenute, šablonizirane mase. Naravno, da biste mogli raditi ovo drugo, čovjek mora biti svjesniji sebe, svojih mogućnosti i stojati čvrsto na zemlji, prateći cilj koji nadilazi samog sebe i zadovoljavanje samo svojih, sebičnih, tipično ljudskih pobuda i nagona. Ja sam se okrenuo ovom drugom, nešabloniziranom muzičkom izražaju i vjerujte, put je to trnovit i preuzak, ali osjećam da je jedini ispravan, pa zato njime kročim sa izrazitom radošću, bez obzira na sve nemogućnosti i prepreke.
Što je najviše utjecalo na izgradnju Vašeg muzičkog stila?
Na izgradnju mog muzičkog stila uticali su svi oni muzički stilovi i bendovi kojima sam bio izložen i koje sam prepoznao kao dobre za mene, u satima, danima i godinama mog uživanja u toj muzici, a bilo ih je jako mnogo, većinom sa engleskog govornog područja. Svi oni postepeno su mi stvarali određenu sliku svijeta koju sam prihvatao sa radošću, stvarno vjerujući da svijet i jeste takav kako su ga te pjesme svojim melodijama, aranžmanima i tekstovima opisivale. Ta slika je, danas vidim, bila nerealna, umnogome se razlikovala od stvarnog svijeta, onakvog kakav on zaista jeste, ali pitanja, čežnje i radosti ispjevane u tim pjesmama bile su zapravo realnije od realnosti samoga svijeta, pa sam ih, pomno ih analizirajući, prihvatio kao jedinu stvarnost za koju se vrijedi boriti i odlučio sam na akustičnoj gitari promovirati muziku onako kako je ja za sebe doživljavam i predstaviti samo mali dio onoga što bi život mogao i trebao biti.
2010. godine objavili ste Promo CD za zagrebačku izdavačku kuću Croatia Records. Recite nam nešto o tim pjesmama, kao i o reakcijama na taj CD…
Da. Upravu ste, izdao sam Promo CD, pod nazivom „Always be good to your enemies“. To je zaista svijetla tačka mog života i moram priznati da sam, iako i sam vjerujući u kvalitet tih pjesama, bio jako iznenađen veoma pozitivnim reakcijama iz cijelog svijeta na 4 snimljene pjesme, koje se nalaze na tom CD-u. Pozitivne reakcije postojale su dok su pjesme bile tek u demo obliku na mojoj myspace stranici. Inače, radi se o 4 pjesme snimljene samo na akustičnoj gitari uz glas. Tekstovi su na engleskom jeziku, govore o ljubavi, miru među ljudima, oprostu, o bitnim stvarima u životu općenito. Po izdavanju CD-a, stizale su nebrojene pozitivne reakcije sa svih strana, tačan broj im se i ne zna, ali riječ je o hiljadama javljanja sa svih strana, što od muzičke kritike, što od ljudi koji su se prepoznali u muzici. Postoji jaka želja od strane ljudi iz cijeloga svijeta, koji su pjesme čuli, da taj CD kupe, da ga imaju u svojoj kolekciji, ali nažalost to još nije moguće, jer je CD trenutno samo promotivnog karaktera. Ove pjesme (kao i nekoliko drugih) možete poslušati na mom youtube profilu.
Iako živimo u “teškim” vremenima, kako ocjenjujete muzičku scenu na ovim prostorima?
Ovo je malo varljivo pitanje, ali mogu reći svoje viđenje toga. Reći da su vremena teška je škakljivo, jer vremena su uvijek bila teška, ali pitanje je za koga. Uvijek su postojali ljudi koji su stvarali muziku vodeći se nekim višim ciljem i oni koji su se bavili njom da sebe idoliziraju, postajući novi polubogovi, kojima će se ljudi klanjati i uz to im debelo plaćati za sve što rade. Takvu situaciju imamo i danas, pa je teško pričati o teškim vremenima u kontekstu određenog vremenskog perioda. Ne smatram se kompetentnim pričati o muzičkoj sceni u njenoj današnjoj formi, ali mogu reći moje viđenje, a ono je da je onima koji se muzikom bave radi muzike same, radi njene Božanske strane, uvijek teško egzistirati na muzičkoj sceni određenog geografskog prostora. Teško im je iz mnogo razloga. Kao prvo, malo je ljudi koji je uopšte i razumiju, jer se u svome fundamentalnom obliku umnogome razlikuje od muzike koju većina ljudi može razumjeti. Drugo, ljudima se i ne daje prilika čuti muziku drugačiju od uobičajene, ne daje im se uvid u nešto drukčije od onoga što oni koji kroje muzičku politiku određenog prostora žele da poznajete. Jedan je osnovi razlog za to, kao i za mnoge stvari danas, a taj je „novac“, tj. prividna neisplativost ičega drugačijeg od muzičkog šunda i stereotipa. Naravno, muzičku politiku vam kroje mediji, koji se vrte oko novca i to je jedan začarani krug. Mislim da svi moramo dobro promišljati o mnogim faktorima, ako želimo rasti kao osobe i u svakom momentu biti svjesni druge strane stvarnosti koja nam se nudi. Sve ima drugu stranu, pa i ljudi sami.
Znamo da ste kompletan autor i pitamo – kakve poruke želite prenijeti svojim pjesmama?
Da, kompletan sam autor svojih pjesama i moram priznati da se, kako se stalno preispitujem i iznova mijenjam, pokušavajući se poboljšati za sebe i cijeli svijet, stalno mijenja i motiv mojih pjesama, poruka koju želim reći. Iako, u osnovi moje poruke je ljubav, sveukupna ljubav, sa svim njenim stranama, ne samo onima koje nam se nameću i koje želimo vidjeti, nego i sa njenim drugim stranama, ljubav kao žrtva, ljubav kao odricanje, ljubav kao oprost i zaborav (jer bez zaborava nema ni oprosta). Mi moramo naučiti opraštati sebi, da bi mogli oprostiti i drugima. To je važno znati. Istina, radi se o procesu, ali ne nemogućem. Na kraju, ništa nije nerješivo i svi, kakvi god mi bili, imamo mogućnost da promijenimo svoj život, počev od sad, od svakog trenutka. To nam je dar od Boga. Mnogi to ni ne znaju, mnogi su to zaboravili, jer sve oko nas, svaki dan, svake sekunde, navodi nas većinom na loše misli, navodi nas na tugu, na nemogućnost izlaza iz trenutne situacije. Nudi nam se samo trenutno zadovoljenje nagona, sa obećanjem da će nas to učiniti trajno sretnima. Probudimo se, to je laž. Ne bojmo se promijeniti svoje živote.
Gledano sa producentske strane, kako biste željeli da Vaše pjesme zvuče?
Divno pitanje, hvala Vam. Odgovoriću kratko. Volio bih da zvuče jednostavno, iskreno. Volio bih da zvuče onako kako bih Vam zvučao da me slušate pored sebe, u sobi, na travi, bilo gdje gdje možete zamisliti. Znači, bez efekata, bez peglanja, bez puno studijske mudrosti.
Da li ste imali javnih nastupa?
Da, imao sam, ali ne onoliko koliko želim. Bilo je to par pojavljivanja na lokalnoj tv stanici i par nastupa u lokalnoj diskoteci. Istina, premalo za ono kako bih zaista volio, pa ću se nastojati koncertno aktivirati, jer to je ono što zaista želim raditi.
Da li spremate novi materijal? Možete li nam ukratko otkriti njegov sadržaj i kada možemo očekivati objavu?
Naravno, spremam novi materijal. Napravio sam male izmjene i počeo raditi tekstove na jeziku naroda sa prostora bivše Jugoslavije. To je jedna velika odluka u mom muzičkom djelovanju i nije došla lako, ali zasad mi je drago da sam je učinio. Koincidirala je sa mojom željom da pjesme budu snimljene sirovo, pa zasad ih još neću studijski snimati, ali dvije sam snimio u okrilju moje sobe, uživo, samo ja i gitara, i njih također možete poslušati na mom youtube kanalu. Ono o čemu pjevam je, naravno, moje viđenje nekih stvari u životu i mislim da je najbolje da ih sami poslušate i stvorite si sliku onoga što pjesme govore. I ostale pjesme, koje budem pravio, zasad ću snimati na isti način, uživo, pred običnom web kamerom i postavljati ih na youtube za svakoga ko želi čuti.
Hvala na ljubaznosti i neka Vam je sa srećom.
Hvala mnogo i Vama i nadam se ponovnom razgovoru.
avg 24 2011
Davor Matošević: “Vremena su uvijek bila teška”
Molimo Vas, predstavite nam se ukratko….
Pozdrav svima koji imaju priliku čitati ove retke. Ukratko, dolazim iz jednog malog gradića na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, pod nazivom Tuzla. To je mali, industrijski grad u kojem je muzički moguće pokloniti se šabloniziranoj struji mješavine starog rocka na uski, industrijsko-ruralni način i biti dio svekolike, šarolike i usko usmjerene mase ili baviti se bilo kojim drugim muzičkim izrazom, ovde isključujem komercijalnu i narodnu muziku, i to raditi sam, bez prevelike podrške već spomenute, šablonizirane mase. Naravno, da biste mogli raditi ovo drugo, čovjek mora biti svjesniji sebe, svojih mogućnosti i stojati čvrsto na zemlji, prateći cilj koji nadilazi samog sebe i zadovoljavanje samo svojih, sebičnih, tipično ljudskih pobuda i nagona. Ja sam se okrenuo ovom drugom, nešabloniziranom muzičkom izražaju i vjerujte, put je to trnovit i preuzak, ali osjećam da je jedini ispravan, pa zato njime kročim sa izrazitom radošću, bez obzira na sve nemogućnosti i prepreke.
Što je najviše utjecalo na izgradnju Vašeg muzičkog stila?
Na izgradnju mog muzičkog stila uticali su svi oni muzički stilovi i bendovi kojima sam bio izložen i koje sam prepoznao kao dobre za mene, u satima, danima i godinama mog uživanja u toj muzici, a bilo ih je jako mnogo, većinom sa engleskog govornog područja. Svi oni postepeno su mi stvarali određenu sliku svijeta koju sam prihvatao sa radošću, stvarno vjerujući da svijet i jeste takav kako su ga te pjesme svojim melodijama, aranžmanima i tekstovima opisivale. Ta slika je, danas vidim, bila nerealna, umnogome se razlikovala od stvarnog svijeta, onakvog kakav on zaista jeste, ali pitanja, čežnje i radosti ispjevane u tim pjesmama bile su zapravo realnije od realnosti samoga svijeta, pa sam ih, pomno ih analizirajući, prihvatio kao jedinu stvarnost za koju se vrijedi boriti i odlučio sam na akustičnoj gitari promovirati muziku onako kako je ja za sebe doživljavam i predstaviti samo mali dio onoga što bi život mogao i trebao biti.
2010. godine objavili ste Promo CD za zagrebačku izdavačku kuću Croatia Records. Recite nam nešto o tim pjesmama, kao i o reakcijama na taj CD…
Da. Upravu ste, izdao sam Promo CD, pod nazivom „Always be good to your enemies“. To je zaista svijetla tačka mog života i moram priznati da sam, iako i sam vjerujući u kvalitet tih pjesama, bio jako iznenađen veoma pozitivnim reakcijama iz cijelog svijeta na 4 snimljene pjesme, koje se nalaze na tom CD-u. Pozitivne reakcije postojale su dok su pjesme bile tek u demo obliku na mojoj myspace stranici. Inače, radi se o 4 pjesme snimljene samo na akustičnoj gitari uz glas. Tekstovi su na engleskom jeziku, govore o ljubavi, miru među ljudima, oprostu, o bitnim stvarima u životu općenito. Po izdavanju CD-a, stizale su nebrojene pozitivne reakcije sa svih strana, tačan broj im se i ne zna, ali riječ je o hiljadama javljanja sa svih strana, što od muzičke kritike, što od ljudi koji su se prepoznali u muzici. Postoji jaka želja od strane ljudi iz cijeloga svijeta, koji su pjesme čuli, da taj CD kupe, da ga imaju u svojoj kolekciji, ali nažalost to još nije moguće, jer je CD trenutno samo promotivnog karaktera. Ove pjesme (kao i nekoliko drugih) možete poslušati na mom youtube profilu.
Iako živimo u “teškim” vremenima, kako ocjenjujete muzičku scenu na ovim prostorima?
Ovo je malo varljivo pitanje, ali mogu reći svoje viđenje toga. Reći da su vremena teška je škakljivo, jer vremena su uvijek bila teška, ali pitanje je za koga. Uvijek su postojali ljudi koji su stvarali muziku vodeći se nekim višim ciljem i oni koji su se bavili njom da sebe idoliziraju, postajući novi polubogovi, kojima će se ljudi klanjati i uz to im debelo plaćati za sve što rade. Takvu situaciju imamo i danas, pa je teško pričati o teškim vremenima u kontekstu određenog vremenskog perioda. Ne smatram se kompetentnim pričati o muzičkoj sceni u njenoj današnjoj formi, ali mogu reći moje viđenje, a ono je da je onima koji se muzikom bave radi muzike same, radi njene Božanske strane, uvijek teško egzistirati na muzičkoj sceni određenog geografskog prostora. Teško im je iz mnogo razloga. Kao prvo, malo je ljudi koji je uopšte i razumiju, jer se u svome fundamentalnom obliku umnogome razlikuje od muzike koju većina ljudi može razumjeti. Drugo, ljudima se i ne daje prilika čuti muziku drugačiju od uobičajene, ne daje im se uvid u nešto drukčije od onoga što oni koji kroje muzičku politiku određenog prostora žele da poznajete. Jedan je osnovi razlog za to, kao i za mnoge stvari danas, a taj je „novac“, tj. prividna neisplativost ičega drugačijeg od muzičkog šunda i stereotipa. Naravno, muzičku politiku vam kroje mediji, koji se vrte oko novca i to je jedan začarani krug. Mislim da svi moramo dobro promišljati o mnogim faktorima, ako želimo rasti kao osobe i u svakom momentu biti svjesni druge strane stvarnosti koja nam se nudi. Sve ima drugu stranu, pa i ljudi sami.
Znamo da ste kompletan autor i pitamo – kakve poruke želite prenijeti svojim pjesmama?
Da, kompletan sam autor svojih pjesama i moram priznati da se, kako se stalno preispitujem i iznova mijenjam, pokušavajući se poboljšati za sebe i cijeli svijet, stalno mijenja i motiv mojih pjesama, poruka koju želim reći. Iako, u osnovi moje poruke je ljubav, sveukupna ljubav, sa svim njenim stranama, ne samo onima koje nam se nameću i koje želimo vidjeti, nego i sa njenim drugim stranama, ljubav kao žrtva, ljubav kao odricanje, ljubav kao oprost i zaborav (jer bez zaborava nema ni oprosta). Mi moramo naučiti opraštati sebi, da bi mogli oprostiti i drugima. To je važno znati. Istina, radi se o procesu, ali ne nemogućem. Na kraju, ništa nije nerješivo i svi, kakvi god mi bili, imamo mogućnost da promijenimo svoj život, počev od sad, od svakog trenutka. To nam je dar od Boga. Mnogi to ni ne znaju, mnogi su to zaboravili, jer sve oko nas, svaki dan, svake sekunde, navodi nas većinom na loše misli, navodi nas na tugu, na nemogućnost izlaza iz trenutne situacije. Nudi nam se samo trenutno zadovoljenje nagona, sa obećanjem da će nas to učiniti trajno sretnima. Probudimo se, to je laž. Ne bojmo se promijeniti svoje živote.
Gledano sa producentske strane, kako biste željeli da Vaše pjesme zvuče?
Divno pitanje, hvala Vam. Odgovoriću kratko. Volio bih da zvuče jednostavno, iskreno. Volio bih da zvuče onako kako bih Vam zvučao da me slušate pored sebe, u sobi, na travi, bilo gdje gdje možete zamisliti. Znači, bez efekata, bez peglanja, bez puno studijske mudrosti.
Da li ste imali javnih nastupa?
Da, imao sam, ali ne onoliko koliko želim. Bilo je to par pojavljivanja na lokalnoj tv stanici i par nastupa u lokalnoj diskoteci. Istina, premalo za ono kako bih zaista volio, pa ću se nastojati koncertno aktivirati, jer to je ono što zaista želim raditi.
Da li spremate novi materijal? Možete li nam ukratko otkriti njegov sadržaj i kada možemo očekivati objavu?
Naravno, spremam novi materijal. Napravio sam male izmjene i počeo raditi tekstove na jeziku naroda sa prostora bivše Jugoslavije. To je jedna velika odluka u mom muzičkom djelovanju i nije došla lako, ali zasad mi je drago da sam je učinio. Koincidirala je sa mojom željom da pjesme budu snimljene sirovo, pa zasad ih još neću studijski snimati, ali dvije sam snimio u okrilju moje sobe, uživo, samo ja i gitara, i njih također možete poslušati na mom youtube kanalu. Ono o čemu pjevam je, naravno, moje viđenje nekih stvari u životu i mislim da je najbolje da ih sami poslušate i stvorite si sliku onoga što pjesme govore. I ostale pjesme, koje budem pravio, zasad ću snimati na isti način, uživo, pred običnom web kamerom i postavljati ih na youtube za svakoga ko želi čuti.
Hvala na ljubaznosti i neka Vam je sa srećom.
Hvala mnogo i Vama i nadam se ponovnom razgovoru.
Intervju: D.M.
Objavio Branimir Lokner • Intervju •