Dražen Markotić u muzičkim krugovima i široj javnosti poznatiji kao lider grupe Vega iz Splita, prošle godine sa novim sastavom snimio je i objavio album “Krvarim od zabluda”, a koncertne aktivnosti tim povodom se tek zahuktavaju. Sledeća tri nastupa Dražen Vega održaće u Zemunu, Novom Sadu i Subotici. U redovima ispod možete se bliže upoznati sa umetničkim radom i stavovima ovog muzičara.
Dražene, neminovno je da priču započnemo od grupe Vega, u Hrvatskoj dobro poznata publici, a i srpska publika imala je prilike da se upozna sa radom splitskog sastava prvenstveno putem talasa radio Beograda 202. Šta se dešava sa Vegom, da li si ti još član i da li grupa uopšte još egzistira?
Pa, o karijeri Vege se manje više zna. Ukratko, postojala je od ’97 do, nisam siguran, 2009., snimila su se dva albuma, “Iz sjene dubina” 2004. i “S trnom u srcu” 2007., sviralo se stvarno na sve strane, samostalnih tourov, a i kao gosti drugima. Uglavnom, bend više ne postoji, rasformirao sam ga i to je to za sada. Ljudi mogu pronaći po net arhivama razne stvari, pjesme, spotove, intervjue… A za publiku u srbiji je interesantno to da će na našim koncertima uz najnoviji album “Krvarim od zabluda” moći kupiti i oba albuma od Vege.
Započinjanjem solo karijere i objavom albuma „Krvarim od zabluda“ tvoj muzički izražaj je postao suprotan od onoga što si radio sa gore pomenutim bendom…
Da, zvuk je drugačiji, mada mi je nemali broj starih fanova rekao, “ma ne, to si ti, vidi se, samo drugačije obojano” (smeh). U suštini, to je sad, kako ga predstavljaju neki goth rock/metal zvuk, dok sam sa Vegom pržio heavy/power metal. Razlika ima al’ ima i sličnosti. Najveća razlika je u tom što se na ovom albumu dosta priča o ljubavi, onoj tamnijih nijansi, mada ima i vlastitih preispitivanja, smrti. Uglavnom, veselje znači (smeh). Produkcija je odlična, tekstovi su hvaljeni, muzika, sve u svemu, mogu nekako reći da sam sa ovim albumom najzadovoljniji do sad, mislim gledajući na kompletnu sliku, način rada, odnosa u procesu, bez neke panike, norme. Uhvatim se i dan danas, nakon šest, sedam mjeseci od izlaska albuma van, da pustim cd i da guštam, zaboravljajući da je to neki moj rad, zaobilazeći egocentrične i slične gluposti. Samo melodija, emocija i to je to.
Prošao je izvestan vremenski period od izlaska solo izdanja. U kojoj meri si zadovoljan kako se odvija situacija, što se tiče reakcije publike i što se tiče koncerata?
Zadovoljan sam, mislim, praktički tek sad slijede koncerti i taj vid promocije. Svirali smo 15. 3. u Zagrebu i bilo je super. Hoću ti reć da su ljudi zavoljeli materijal i pjesme, upali su u tu neku priču albuma čak i prije nego su se počeli s tim susretati uživo na koncertima, što je super. Sad dolazimo mi da to obojimo dodatnim slojem uživo. Nadam se da me kužiš. Praktički, u javnosti bend ne postoji ako ne tourira i nema ga “vani”. Ovdje se dogodilo da smo sveprisutani i da je prodaja cd-eva i majica krenula čak i prije nego se počelo javno pojavljivati. Što je samo po sebi super primjer kako su fanovi prihvatili cijelu priču. Strašno mi je drago da je to tako, jer to znači da ljudi shvaćaju i dijele kad je nešto iskreno, iz srca i kad je nešto ufurano na silu, sa predumišljajem. Album je, rekli bi mnogi, neobičan za naše područje, za naš jezik, al’ i dosta hrabar, reklo bi se. Ne bježi se od nekih tema koje se događaju svima al’ “nisu cool”. (smeh)
Praktično na početku koncertnih aktivnosti sa novim sastavom okrenuo si se ex-YU prostoru, što je i logično zbog sličnog jezika, odnosno nisi se bazirao samo na Hrvatsku, u prilog tome idu promotivne aktivnosti i najavna mini turneja u Srbiji…
Naravno da se bendovi trebaju okrenut širini i svirat gdje god mogu, pogoto to što si rekao, isti jezik. Mada se danas bendovi dosta okreću tom engleskom jeziku, što je meni osobno, bezveze. Al’ to je tema za sebe i podugačka je. Jednostavno imamo se čime pohvaliti i jezik nam je prebogat, samo ga treba znati koristiti. Žao mi je što dolazimo u vrijeme kad se sve što nije “naše” smatra boljim. Al’ kao što rekoh, nećemo o tome. Mi sad dolazimo na mini tour u Srbiju i moram naglasiti da se baš veselimo tome, jer ćemo upoznati gomilu novih, dragih ljudi. Ušli smo u “posao” sa ekipom iz Rocksvirke-i s njima dogovorili suradnju. Kako stvari stoje, ovo bi trebao biti tek početak za ono što se planira u budućnosti. Nećemo preuranjeno o tome. Ovim putem pozivam sve da dođu 20. 4. u Zemunski klub fest, 21. u Novi Sad, i 22. u Suboticu. Imamo i super goste s kojima dijelimo stage-ve, Garlic, Svilen konac projekt,Kler i Sabbatka i vjerujem da će bit dobra zezancija.
Dugogodišnji si aktivni akter muzičkih dešavanja. Prema tvojoj oceni, kakva je situacija na tom polju? Možeš li da uporediš sadašnje vreme sa onim kada si počinjao da se baviš muzikoom?
Uh, teško i nezahvalno za odgovarati. Svatko misli da je najbolji i da je njegovo vrijeme “baš to vrijeme”. U globalu, mislim da je dosta više kvantitete danas nego kvalitete. Također je veliki problem što danas svi žele biti kao netko iz njihove države koji je uspio nešto pa dolazi do zasićenja i neinventivnosti. Dolazi do kopiranja i dosade. Neću se sad previše bazirati na bendove, stilove nego čisto na periode. Mislim da se prije nije imalo toliko mogućnosti a da su bendovi više “grabili” mada su znali da, najvjerovatnije, neće uspjeti. Danas čak i početnici imaju gomilu mogućnosti, festivala, portala, magazina, koncerata,internet danas čini čuda, itd., da ne nabrajam, al’ problem je što oni danas svi “znaju” da će uspjeti i kad se to ne počne događati postaju zli, ljubomorni, oholi, energiju počnu usmjeravat na spletkama i na saplitanju “kolega” i dolazi do jednog strašnog kaosa. Malo sam zakomplicirao, jednostavno, prije nije bilo toliko bendova i prostora za njih al’ se uporno radilo, a danas ima svega na sve strane. Pa sad nek svatko sam prosudi kako je i što je.
Kakvi su ti dalji planovi vezani za solo karijeru? Stvaraš li nove pesme ili je sada fokus samo na predstavljanju albuma „Krvarim od zabluda“?
Prvenstveno, ne bi ovo više nazivao solo karijerom. U početku je to tako bilo i tako se krenulo, al’ su tu sad ljudi koji su upali u priču da bi ostali i vjeruju u nju pa bi ovo radije nazvao jednim novim bendom, novim muzičkim stilom u koji se upuštam, znači nešto kao Dražen Vega – goth rock/metal bend. Dakle, samim tim u cilju je ići i dalje. Već su novi planovi u vakuumu, vrtim nove pjesme po glavi. Sad nam je cilj predstavit ovaj album što bolje i što širim masama jer mislimo da je dobar i kvalitetan, da je vrijedan pažnje. Ono čemu se ja i mogu reći u ime cijelog benda nadamo je što većem broju koncerata, divnih poznanstava, gostovanja i da što prije uđemo u studio sa novim pjesmama. Uvijek je neopisiv osjećaj ponudit fanovima nešto novo, pratiti reakcije.
Pozdravna poruka za kraj razgovora…
Veliki pozdrav svima koji ovo čitaju! Radujemo se predstojećem touru. Nadamo se da ćete popratit naše koncerte i da ćete se dobro zabaviti.
apr 12 2012
Dražen Vega: “Danas ima više kvantitete nego kvalitete”
Dražene, neminovno je da priču započnemo od grupe Vega, u Hrvatskoj dobro poznata publici, a i srpska publika imala je prilike da se upozna sa radom splitskog sastava prvenstveno putem talasa radio Beograda 202. Šta se dešava sa Vegom, da li si ti još član i da li grupa uopšte još egzistira?
Pa, o karijeri Vege se manje više zna. Ukratko, postojala je od ’97 do, nisam siguran, 2009., snimila su se dva albuma, “Iz sjene dubina” 2004. i “S trnom u srcu” 2007., sviralo se stvarno na sve strane, samostalnih tourov, a i kao gosti drugima. Uglavnom, bend više ne postoji, rasformirao sam ga i to je to za sada. Ljudi mogu pronaći po net arhivama razne stvari, pjesme, spotove, intervjue… A za publiku u srbiji je interesantno to da će na našim koncertima uz najnoviji album “Krvarim od zabluda” moći kupiti i oba albuma od Vege.
Započinjanjem solo karijere i objavom albuma „Krvarim od zabluda“ tvoj muzički izražaj je postao suprotan od onoga što si radio sa gore pomenutim bendom…
Da, zvuk je drugačiji, mada mi je nemali broj starih fanova rekao, “ma ne, to si ti, vidi se, samo drugačije obojano” (smeh). U suštini, to je sad, kako ga predstavljaju neki goth rock/metal zvuk, dok sam sa Vegom pržio heavy/power metal. Razlika ima al’ ima i sličnosti. Najveća razlika je u tom što se na ovom albumu dosta priča o ljubavi, onoj tamnijih nijansi, mada ima i vlastitih preispitivanja, smrti. Uglavnom, veselje znači (smeh). Produkcija je odlična, tekstovi su hvaljeni, muzika, sve u svemu, mogu nekako reći da sam sa ovim albumom najzadovoljniji do sad, mislim gledajući na kompletnu sliku, način rada, odnosa u procesu, bez neke panike, norme. Uhvatim se i dan danas, nakon šest, sedam mjeseci od izlaska albuma van, da pustim cd i da guštam, zaboravljajući da je to neki moj rad, zaobilazeći egocentrične i slične gluposti. Samo melodija, emocija i to je to.
Prošao je izvestan vremenski period od izlaska solo izdanja. U kojoj meri si zadovoljan kako se odvija situacija, što se tiče reakcije publike i što se tiče koncerata?
Zadovoljan sam, mislim, praktički tek sad slijede koncerti i taj vid promocije. Svirali smo 15. 3. u Zagrebu i bilo je super. Hoću ti reć da su ljudi zavoljeli materijal i pjesme, upali su u tu neku priču albuma čak i prije nego su se počeli s tim susretati uživo na koncertima, što je super. Sad dolazimo mi da to obojimo dodatnim slojem uživo. Nadam se da me kužiš. Praktički, u javnosti bend ne postoji ako ne tourira i nema ga “vani”. Ovdje se dogodilo da smo sveprisutani i da je prodaja cd-eva i majica krenula čak i prije nego se počelo javno pojavljivati. Što je samo po sebi super primjer kako su fanovi prihvatili cijelu priču. Strašno mi je drago da je to tako, jer to znači da ljudi shvaćaju i dijele kad je nešto iskreno, iz srca i kad je nešto ufurano na silu, sa predumišljajem. Album je, rekli bi mnogi, neobičan za naše područje, za naš jezik, al’ i dosta hrabar, reklo bi se. Ne bježi se od nekih tema koje se događaju svima al’ “nisu cool”. (smeh)
Praktično na početku koncertnih aktivnosti sa novim sastavom okrenuo si se ex-YU prostoru, što je i logično zbog sličnog jezika, odnosno nisi se bazirao samo na Hrvatsku, u prilog tome idu promotivne aktivnosti i najavna mini turneja u Srbiji…
Naravno da se bendovi trebaju okrenut širini i svirat gdje god mogu, pogoto to što si rekao, isti jezik. Mada se danas bendovi dosta okreću tom engleskom jeziku, što je meni osobno, bezveze. Al’ to je tema za sebe i podugačka je. Jednostavno imamo se čime pohvaliti i jezik nam je prebogat, samo ga treba znati koristiti. Žao mi je što dolazimo u vrijeme kad se sve što nije “naše” smatra boljim. Al’ kao što rekoh, nećemo o tome. Mi sad dolazimo na mini tour u Srbiju i moram naglasiti da se baš veselimo tome, jer ćemo upoznati gomilu novih, dragih ljudi. Ušli smo u “posao” sa ekipom iz Rocksvirke-i s njima dogovorili suradnju. Kako stvari stoje, ovo bi trebao biti tek početak za ono što se planira u budućnosti. Nećemo preuranjeno o tome. Ovim putem pozivam sve da dođu 20. 4. u Zemunski klub fest, 21. u Novi Sad, i 22. u Suboticu. Imamo i super goste s kojima dijelimo stage-ve, Garlic, Svilen konac projekt,Kler i Sabbatka i vjerujem da će bit dobra zezancija.
Dugogodišnji si aktivni akter muzičkih dešavanja. Prema tvojoj oceni, kakva je situacija na tom polju? Možeš li da uporediš sadašnje vreme sa onim kada si počinjao da se baviš muzikoom?
Uh, teško i nezahvalno za odgovarati. Svatko misli da je najbolji i da je njegovo vrijeme “baš to vrijeme”. U globalu, mislim da je dosta više kvantitete danas nego kvalitete. Također je veliki problem što danas svi žele biti kao netko iz njihove države koji je uspio nešto pa dolazi do zasićenja i neinventivnosti. Dolazi do kopiranja i dosade. Neću se sad previše bazirati na bendove, stilove nego čisto na periode. Mislim da se prije nije imalo toliko mogućnosti a da su bendovi više “grabili” mada su znali da, najvjerovatnije, neće uspjeti. Danas čak i početnici imaju gomilu mogućnosti, festivala, portala, magazina, koncerata,internet danas čini čuda, itd., da ne nabrajam, al’ problem je što oni danas svi “znaju” da će uspjeti i kad se to ne počne događati postaju zli, ljubomorni, oholi, energiju počnu usmjeravat na spletkama i na saplitanju “kolega” i dolazi do jednog strašnog kaosa. Malo sam zakomplicirao, jednostavno, prije nije bilo toliko bendova i prostora za njih al’ se uporno radilo, a danas ima svega na sve strane. Pa sad nek svatko sam prosudi kako je i što je.
Kakvi su ti dalji planovi vezani za solo karijeru? Stvaraš li nove pesme ili je sada fokus samo na predstavljanju albuma „Krvarim od zabluda“?
Prvenstveno, ne bi ovo više nazivao solo karijerom. U početku je to tako bilo i tako se krenulo, al’ su tu sad ljudi koji su upali u priču da bi ostali i vjeruju u nju pa bi ovo radije nazvao jednim novim bendom, novim muzičkim stilom u koji se upuštam, znači nešto kao Dražen Vega – goth rock/metal bend. Dakle, samim tim u cilju je ići i dalje. Već su novi planovi u vakuumu, vrtim nove pjesme po glavi. Sad nam je cilj predstavit ovaj album što bolje i što širim masama jer mislimo da je dobar i kvalitetan, da je vrijedan pažnje. Ono čemu se ja i mogu reći u ime cijelog benda nadamo je što većem broju koncerata, divnih poznanstava, gostovanja i da što prije uđemo u studio sa novim pjesmama. Uvijek je neopisiv osjećaj ponudit fanovima nešto novo, pratiti reakcije.
Pozdravna poruka za kraj razgovora…
Veliki pozdrav svima koji ovo čitaju! Radujemo se predstojećem touru. Nadamo se da ćete popratit naše koncerte i da ćete se dobro zabaviti.
Intervju: Dragiša Radulović
Objavio Branimir Lokner • Intervju •